Đogo: Andrić se danas češće citira, nego čita

Mar 13, 2018 @ 16:42 | autor Radmila Đević
Đogo: Andrić se danas češće citira, nego čita
Društvo
0

Svi mi umiremo jednom, a veliki ljudi dva puta: jednom kada ih nestane sa zemlje, a drugi put kada propadne njihova zadužbina. Misli su ovo srpskog pisca i nobelovca Iva Andrića čija zadužbina ne propada iako su se od njegove smrti tačno danas navršile 43.godine.

Rođen u multietničkoj i multikonfesionalnoj Bosni, Srbin po opredjeljenju, Ivo Andrić je birao svoj put ne osvrćući se na političke promjene, vjerujući da u svakome od nas postoji nešto vrijednije od bilo koje države ili nacije.

Ipak, rijetko je neko kao Andrić  glorifikovan i satanizovan u isto vrijeme i s jednakim žarom. I to upravo i od država i od nacija.

-Pitanje njegovog nacionalnog identiteta je uvijek postavljano i postavlja se oko Andrića. Ono što je vrlo često potcijenjeno jeste dokaz da je srpski kulturni obrazac u 20.vijeku bio dovoljno snažan da privuče ljude koji po rođenju nisu bili Srbi. Notorna je činjenica da je Ivan Ivo Andrić rođen u katoličkoj porodici u srednjoj Bosni, ali je i notorna činjenica da je s vremenom prepoznao svoje mjesto u srpskoj kulturi i organsko pripadanje. Čuvena je ona epizoda iz Mihizove “Autobiografije o drugima” da je , kada su ga pitali od kada se osjeća Srbinom,  odgovorio oduvijek, ali da je od 1941.godine i saznao zašto, dakle da je ta empatijska crta koju je nosio sa sobom bila vrlo bitna-priča za Radio Foču profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči, Darko Đogo.

Andrićeve priče nisu izgubile ništa od svoje svježine i svaki poštovalac istinske književnosti osjeća da kupovinom Andrićeve knjige kupuje robu koja ne gubi vrijednost. Suština njegovog pričanja nije pričanje protiv drugih, već pričanje o svima nama, o dobru i zlu.

-Ta angažovana čitanja koja Andrića posmatraju kao nekoga ko je vjekovni bol srpskog naroda pod turskim ropstvom transponovao u poziv na osvetu, čini mi se, propuštaju da vide cjelinu Andrićevog djela koja nije nikada suštinski svjedočila neku prirodnu zloću turskog čovjeka. Kod Andrića je ta orijentalna prepuštenost jadu i taj mazohistički poriv Otomanskog carstva simbol i matafora onoga zlog u svakom čovjeku. Andrić nema crno-bijele kulturološke slike, unutar svih likova u svakom od njegovih romana slike dobrog i zlog čovjeka su ravnomjerno raspoređene, u konaku ima i predivnih ljudi i onih koji vjeruju u dobrotu u čovjeku, ali ima i onih moralnih bogalja-pojašnjava Đogo.

ivo (2)

Andrić nije pisac zatvorenog koncepta, već, kako ističe, čovjek koji osjeća da je za bilo čiji nacionalni identitet ili kulturološku pripadnost krajnje bitno da sagledamo život u njegovoj cjelini, njegovoj neprolaznosti, trošnosti. Današnja kultura nije još dorasla dovoljno do Andrića, smatra Đogo:

-Andrić se danas mnogo češće citira nego čita, i mnogo češće se čita angažovano, a ne onako kako je zaslužio veličanstveni pisac, da pustimo da djela govore za njega!

Srpski nobelovac zapisao je u svom pismu prijatelju iz 1920.godine da je Bosna zemlja mržnje i straha, ljubavi i snage, vjere i pravde. Profesor Darko Đogo, smatra da je to pismo ujedno i pismo stanja i pismo opomene:

-Kada vidim sa koliko mržnje ljudi negiraju stanje iz Andrićevog pisma iz 1920.godine kao da na neki način potvrđuju da je u pravu. Andrić kroz dobrotu koja je u čovjeku ipak neuništiva pokazuje da je ona moguća čak i u jednoj zemlji koja je toliko istorijski gažena i zaostala. Dobrota, dakle, nije vezana za civilizaciju. Andrić ne govori da je to stanje Bosne prirodno stanje zlog čovjeka, već stanje neprosvećenosti. Možda je njegov najbitniji poziv, poziv za prosvećenost, a čini mi se da 21.vijek još nije doveo do toga da ljudi u Bosni shvate bitnost i dubinu toga poziva-smatra Đogo.

Neprevaziđeni hroničar Bosne, ali i Balkana, Ivo Andrić umro je na današnji dan 1975. godine u Beogradu . Bio je književnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije, član Srpske akademije nauka i umjetnosti a Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1961. godine za roman “Na Drini ćuprija”.  I poslije 43 godine, ostaje jedini srpski nobelovac, velikan kojeg je smrt uzdigla.

Podijeli vijest:

Komentari

komentara