Rodila petnaestoro djece, živjela gotovo sto godina- Božiću se najviše radovali

Jan 7, 2018 @ 17:16 | autor Igor Janković
Rodila petnaestoro djece, živjela gotovo sto godina- Božiću se najviše radovali
Društvo
0

Mileva Đorđević iz Gornje Slatine kod Foče živjela je gotovo jedan vijek, izrodila je petnaestoro djece i to dva puta dvojke, jednom trojke, a nikada nije išla ljekaru, priča jedan od njenih sinova Slavko (74), medicinar u penziji.

slavko 2

Od 1934. do 1952. godine, Mileva je u braku sa Đokom Đorđevićem rodila osam sinova i sedam kćerki i to dva puta dvojke i jednom trojke, što je rijetkost i za tadašnje vrijeme kada su višečlane porodice bile uobičajena pojava.

Mileva je rodom iz porodice Pantović, iz planinskog sela Vranjača u opštini Čajniče.

Ova majka-heroj živjela je gotovo čitav vijek- preminula je u 99. godini.

U teškim vremenima pred početak i za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada su vladali nemaština i tifus, početak zajedničkog života Mileve i Đoka bio je tragičan.

Prvo petoro djece, dva sina i tri kćerke, preminuli su ili nastradali u ranom djetinjstvu, ali oni nisu gubili volju za životom, pa su na svijet donijeli još desetoro, koje su uspjeli da podignu, a od njih su dobili 24 unuka i 34 praunuka.

Slavko, jedan od njihovih sinova, kaže da u fočanskoj regiji nijedna žena nije rodila toliko djece kao njegova majka.

Prisjeća se da su Đoko i Mileva uvijek bili zdravi i da nikada nisu išli ljekarima.

slavko 5

“Majka se sama i porađala, što je meni, kao medicinaru, sada  čudno. U bolnici gdje sam radio, ljekari i sestre brinu o svakoj porodilji, podvežu im pupčanik nakon porođaja, okupaju bebu, srede je, a to je moja majka na selu sve sama radila. Ona se sama porodi, sama dijete spremi, sama sebi podveže pupčanik. Možete zamisliti, 15-oro djece roditi, daleko od drugih kuća. To je bila izuzetno vrijedna i dobra majka i dobra žena”, priča Slavko.

Iz Gornje Slatine, Đoko i Mileva, još prije Slavkovog rođenja, prešli su u Gornju Jošanicu u selo Bare u blizini crkve Svetih Konstantina i Jelene, na tetkino imanje.

Živjeli su u maloj kući koja je imala dvije prostorije- spavaću sobu u kojoj su na krevetu spavali roditelji, a desetoro djece na podu na slami, i kuhinju sa ognjištem i verigama, gdje se sjedilo i jelo za okruglim stolom- sinijom.

“Nikada to zaboraviti neću, kao da sada gledam. Otac je spavao u ćošku sobe sa majkom na drvenom krevetu, a nas desetoro djece na patosu. A znate kako se spavalo na patosu – od ražane slame napravi se stera, prošije se i razastre po patosu, a na steru se stavi ponjava. Tu svi legnemo, uzmemo jastuke punjene sa vunom, jer smo imali dosta ovaca, i opet se pokrijemo ponjavom. Znači svi smo ležali u istoj sobi na steri, a otac i majka, kao domaćini i stvoritelji nas djece, ležali su na krevetu”, opisuje život dvanaestočlane porodice sin Slavko.

Imali su veliko imanje i od zemljoradnje i stočarstva mogli su da zadovolje sve potrebe za hranom. Uzgajali su raž, ječam, pšenicu i kukuruz, koje su mljeli na svojoj vodenici na jošaničkom potoku. Držali su par volova za oranje i par konja za prevoz ogrevnog drveta i odvoz robe na pijacu, ovce, svinje, kokoši…

“Jeli smo zdravu hranu i živjeli zdravo. Moja kuća nikad nije ništa kupila osim soli i šećera, sve smo proizvodili”, prisjeća se Slavko.

Majka Mileva je sve stizala, a njena briga bila je i kako obući 12 ukućana. Tkala je  i plela sve odjevne predmete.

slavko 6

“Tkala je džempere, suknje i košulje, plela čarape. Znala je da istka i svečane košulje, kakav je bila dobar stručnjak”.

Svakodnevno se naporno radilo, a odmaralo se za vjerske praznike.

Tri najradosnija dana u godini za Đorđeviće bili su krsna slava Đurđevdan, Vaskrs i Božić.

“Specijalno smo se radovali Božiću jer bi se na Badnji dan u predsoblje unijela slama, prostrla na patos i tu smo se igrali dugo, čekajući 12 sati i kad nastupi Božić tada bismo se veselo mirbožili. Majka bi pripremila gurabija, kolača, pita, pečenje. Poštovali smo i post i rad i Božić i svece”.

Đorđevići su kroz život jedni drugima bili najveći oslonac, podržavali su jedni druge i pomagali se međusobno.

Slavko ističe da je porodica najveće blago.

slavko 1

 

“Sada se ne rađa mnogo djece. Veliko je čudo kad majka rodi troje, četvoro djece, a moja majka rodila, zamislite, 15-oro. Meni se čini da je još željela rađati, ali godine su učinile svoje. A sada je takvo vrijeme, drugačiji je način života, a malo je i država otišla u ofsajd, jer nema zaposlenja za omladinu da bi mogli obezbijediti finansijska sredstva sebi, svom djetetu i ženi. Ljudi treba da se vole, da se poštuju, da se više djece rađa, jer ovako polako tonemo, više ljudi umire nego što se djece rodi”, poručio je Slavko.

Danas je živo sedmoro djece Đoka i Mileve- Slavko i njegova sestra blizankinja Slavojka, braća blizanci Josip i Jovan /65/, Radivoje /71/, Rada /69/ i Fima /78/.

Đoko je preminuo 1992, a majka Mileva 2005. godine.

Podijeli vijest:

Komentari

komentara