Umro najstariji Srbin, prvi direktor Gimnazije u Foči

Na sarajevskom groblju Bare u srijedu je sahranjen Jovan P. Jovanović, najstariji Srbin. Preminuo je prvog oktobarskog dana, samo dvije nedjelje pošto je, u krugu prijatelja, obilježio 110. rođendan.

Na vječni počinak ispratili su ga rođaci i prijatelji iz Gerontološkog centra u Sarajevu, gdje je živio posljednje dvije decenije. Sahranjen je pored supruge Zagorke, u grobnicu koju je podigao poslije njene smrti 1973. godine.

Čika Jovo, kako su ga zvali prijatelji i poznanici, nije imao nadimak kao čuveni pjesnik, ali po svemu drugom bio je pravi zmaj! Gotovo do posljednjeg dana, ne samo da je bio dobrog zdravlja, vitalan, izuzetno bistrog uma, vedar, duhovit, nasmijan, već nije prestajao da piše i objavljuje knjige.

Za života je objavio 222 naučna rada. Njegov posljednji esej "O guslama u Gorskom vijencu", dat je da se štampa dan prije smrti! U intervjuu "Novostima", krajem februara ove godine, nije skrivao zadovoljstvo što će ostati upamćen kao, zvanično, "najstariji čovjek na Balkanu, koji se i poslije 100. godine bavi istraživanjem i pisanjem".

Rođen je 16. septembra 1906. godine u Brčelima kod Bara. Odrastao u nemaštini, ali kako je govorio, škola i knjiga su ga uvijek zanimale. Tokom Drugog svjetskog rata nadničio je u Podgorici "za četiri deke hljeba i kašiku čorbe"... Poslije rata bio je prvi direktor Gimnazije u Foči i, istovremeno, predavao ruski jezik i filozofiju. „ Aprila 1946. uhapsili su me "oznaši" i vezanog odveli u zatvor na Cetinju, u "crnogorski Dahau". Pola godine su me mučili, bili, tražili krivicu koje nije bilo. O tom ni danas ne mogu da pričam... Poslije sam radio u gimnazijama u Pljevljima, ponovo u Foči, pa u Sarajevu“, rekao je Jovanović u jednom intervjuu za „Novosti“. Januara 1957. prešao je u sarajevsku Univerzitetsku biblioteku, gdje je radio do penzije.