Svetosavska besjeda u Foči: Ljubav je kada se radujemo tuđem uspjehu

Hrišćanska ljubav nije samo saosjećanje sa drugima u nevolji, već je i radovanje tuđem uspjehu,  poručio je u tradicionalnoj svetosavskoj besjedi u Foči profesor Bogoslovskog fakulteta Zoran Jelisavčić.

Na Svetosavskoj akademiji, održanoj sinoć u Centru za kulturu i informisanje, profesor Jelisavčić besjedio je o vrlini uopšte, kako su je vidjeli grčki filozofi, te o hrišćanskim vrlinama- vjeri, nadi i ljubavi.

On je napomenuo da hrišćanstvo, budući da propovijeda Bogočovjeka, smatra da vjera nije samo vjera u Boga, već i u čovjeka, koji je slika Božja.

„Dešava se nekada da ukažemo povjerenje čovjeku, koji nije baš pouzdan, ali opet u sebi kažemo, pa neće nas valjda prevariti. To je taj optimizam u ljudskoj prirodi“, rekao je Jelisavčić.

Objašnjavajući nadu, kao hrišćansku vrlinu, naveo je da ona postoji tamo gdje postoji neka manjkavost, ali da su ljudi uvijek manjkavi i nikada nisu savršeni, tako da im je nada neophodna.

„Nada je nešto nasuprot onome što zovemo depresijom, a po savremenoj psihologiji depresija i nastaje tako što ne procjenjujemo sebe najbolje, odnosno zato što tražimo previše u životu. Neuspjeh u ostvarenju rađa depresiju a nada je suprotno od toga, jer i kada ne ostvarimo nešto, ima nade da će se ostvariti i hrišćanstvo hoće da nam kaže da se malo opustimo, da ne mjerimo sve uspjehom i neuspjehom, da se ne obeshrabrujemo“.

Jelisavčić je naveo da je ljubav kao vrlina sve manje prisutna, pa i kod hrišćana, ali da ipak postoji, potkrepljujući to primjerima spasavanja života, kada se rizikuje sopstveni.

On je istakao da je solidarnost, kao dio i posljedica ljubavi, kao i kod životinja, prisutna u prirodi čovjeka.

Objašnjavajući dopunu prirodnoj ljubavi, Jelisavčić je kroz anegdotu o dvojici prijatelja, ukazao na potrebu učestvovanja u tuđem uspjehu.

“ Bila su dva prijatelja i jedan se razbolio, a drugi je došao i rekao mu, ne brini, ja sam ti prijatelj i služiću te, ma koliko to teško bilo, sve dok mogu, a ovaj mu kaže, nisi ti moj prijatelj, kada sam se ženio, nisi došao na svadbu, kada mi se prvo dijete rodilo, nisi došao da nazdravimo. Anegdota je duboka, a upravo to i hrišćanstvo hoće da nam kaže- nije ljubav samo kad pomažemo nekome u nevolji, ljubav je i kad se radujemo nečijem uspjehu.“

Jelisavčić je dodao da svi mi u životu znamo puno ljudi koji bi nam pomogli u nevolji, ali ne znamo baš puno ljudi koji se obraduju nekom našem uspjehu.

„E, to je ono što smo malo izgubili od Svetog Save pa naovamo“, poručio je profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči.

Na Svetosavskoj akademiji, načelnik opštine Radisav Mašić uručio je dukat prvorođenoj fočanskoj bebi u 2017. godini, Alekseju Radanoviću, od majke Tijane i oca Dragana, koji je na svijet došao 1. januara.

Mašić je istakao da je Sveti Sava, time što se izborio za samostalnost Srpske pravoslavne crkve, objedinio Srbe pronalazeći u srpskom narodu ono najbolje u njima, a to je dobrota.

“Sveti Sava nas je učio da budemo dobri i prijatelji jedni sa drugima. Učio nas je, treba biti takav Srbin, kojeg se Bog nikada neće postidjeti”, rekao je Mašić.

Program akademije uljepšali su hor i oktet Srednje bogoslovske škole „Sveti Petar Dabrobosanski“, duet Sonja Marković na klaviru i Anja Dučić na violini, te dvojničar Mileta Radanović.