Zlatna svadba Ljube i Rada Blagojevića- optimizmom i međusobnim praštanjem protiv životnih nedaća
12.02.2017 | 00:00
Bračni par Rade/ 74/ i Ljuba Blagojević /71/ iz Prijemeta kod Foče rezali su danas „zlatnu“ svadbenu tortu i nazdravljali „zlatnim“ šampanjcem, povodom pola vijeka zajedničkog života.
Zagledali su se još kao djeca čuvajući ovce po jošaničkim selima i Ljubino srce, mada je bila iz bogatije kuće, nije moglo izabrati nikoga sem Rada. Uzeli su se na Sveta tri jerarha 1967. godine, a u srećnom i bogatom braku izrodili su tri sina- Mila, Mira i Milenka od kojih su dobili osmero unučadi.
Pričaju da su jedno drugom u životu uvijek bili najveći oslonac i da su zajedno pregurali dosta teških iskušenja, od kojih je najteže bilo u ratu, kada su pogorjeli i pukom srećom uspjeli da prežive „krvavi Nikoljdan“ 1992. godine. Njihova Jošanica, u napadu muslimanske vojske iz Goražda, tada je opustjela. Ubijeno je 55 mještana, a Rade je preživio teško ranjavanje.
„Bilo je teških trenutaka, ranjen sam tri puta za jedan dan, preživjelo se“, prisjeća se velike jošaničke tragedije Rade, koji je i kao dječak nastradao od bombe zaostale iz Drugog svjetskog rata.
Objašnjavajući tajnu zajedničkog života, Rade veli da mladi naraštaji danas ne cijene brak, kao oni nekada.
„ Najvažnije je međusobno poštovanje. Dobra volja nas je uvijek krasila, a ako smo se kad poljutili, to je bilo samo na momenat, dok pređeš deset koraka“, priča Rade.
Njegov unuk Branislav ubacuje se u razgovor i napominje da ga je đed savjetovao da se ženi „za vremena“ da bi imao kad stići da podigne djecu, i da ako želi dobar brak mora slušati svoju ženu.
„ Đed mi uvijek govori da ako ne budem slušao ženu, nema tu uspješnog braka“, priča unuk Branislav.
Đed Rade, uz smijeh, potvrđuje riječi svoga unuka.
„ Taman tako, neka bude da je tako. Kod nas je familijarno poštovanje između muža i žene“, dodaje Rade, a unuk ga dopunjava da u njihovoj porodici nikada nije bilo razvoda i da se nada da se ni on, ako se oženi, neće razvesti.
Baka Ljuba kaže da, i pored velikih nedaća kroz koje su prošli, imaju lijep život.
„Kućili smo se četiri puta, ne jednom ili dva puta, nego četiri puta smo preseljavali i konačno smo ovdje prije četiri godine, uz pomoć sinova i donacije, izgradili kuću. Sinovi nam pomažu, mi ni eksera nismo kupili i ništa bez njih ne bismo mogli. Hvala Bogu, sve jedno uz drugo“.
Za mlade ljude koji teško stupaju u brak ili misle da je brak robija, Ljuba ima poruku.
„ Potrebno je jedno drugom opraštati, jer najgore je rasturati brak. I muž i žena trebaju jedno drugo da slušaju i da se poštuju, to je na prvom mjestu. Nikad nikome nije „kao na dlanu“, nekad je bolje, nekad lošije, ali porodica je najvažnija“, kaže Ljuba.
Njihov najstariji sin Mile kaže da su njegovi roditelji veliki borci, koji su živjeli mukotrpno, ali uvijek u radosti.
„ Djeca su se rađala i rasla u siromaštvu, ali u radosti. Sinove su poženili u radosti, dobili unuke, svi su zdravi i napredni“.
Mile ističe da zajednički život njegovih roditelja krase ljubav, razumijevanje, tolerancija i opraštanje.
„Čitav život su oprašatli jedno drugom, voljeli se, razumijevali, pomagali, u borbi i radu, čemu su i nas naučili,a sada mi to prenosimo na svoju djecu“, zaključio je Mile.
Da su Blagojevići izuzetno radna porodica, pokazuje i primjer unuka Branislava, koji se odavno osamostalio i sa svojih 22 godine velikim radom već skućio, pa se može očekivati da će poslušati i đedov savjet za ženidbu.
Uz svadbeno kolo, gusle, ojkače i bogatu trpezu, Rade i Ljuba proslavili su zlatni i zakazali dijamantski pir sa djecom i brojnom rodbinom, pokazujući još jednom da je sloga najčvrći temelj njihovog doma.
Новинар: Игор
Преузимање дијелова текста или текста у цјелини је дозвољено, али уз обавезно навођење извора и уз постављање линка на www.radiofoca.com
