Žrtvama ratne torture prijeko potrebna pomoć institucija RS

Preživjelim žrtvama ratnih tortura neophodna je mnogo veća pomoć i podrška institucija RS, naročito kada su u pitanju psihološka i pravna pomoć, jer se nerijetko dešava da kao svjedoci golgote i teških trauma na suđenjima nisu spremni da se suoče sa počiniocima zločina, njihovim advokatima, ostrašćenom publikom u sudnici, pa i sudijama, koji su naklonjeni optuženima, istaknuto je na trodnevnom skupu logoraša održanom u Foči. Cilj skupa članova Regionalnog udruženja logoraša iz Višegrada, koji je finansijski podržalo Udruženja "Viva žene" iz Tuzle, je pružanje podrške svjedocima na suđenjima za ratne zločine, organizovanjem grupa za samopomoć.

Gordana Heleta i njen suprug Slavko preživjeli su ratne torture zatočeništva u Goraždu. Više puta davali su izjave nadležnim institucijama, a Gordana se tek prvi put prošle godine našla u sudnici kao svjedok.

-Teško je bilo, čovjek uđe tamo među pedesetak ljudi, vidi te neke osobe. Prvo ste nespremni, ne znate šta vas čeka, bilo je tu raznih provociranja i od advokata, ali čovjek preživi-priča Gordana.

Brojni Srbi su, poput Gordane, preživjeli zatočeničke muke tokom rata u BiH. Od toga teže preživljavaju zanemarenost od strane instititucija. Pod hitno im je potrebna pravna pomoć, kako bi zločini bilo dokazani, a počinioci procesuirani.

-Trebalo bi da nas neko uputi šta nas u sudnicama čeka. Pored nas da sjedi avokat, isto kao što imaju i optuženi advokata, da imamo i mi neku pomoć-dodaje Gordana.

Na mjestima gdje danas u Sarajevu srpski preživjeli logoraši svjedoče, u zgradama Suda i Tužilaštva BiH, bio je zloglasni logor Viktor Bubanj. Zna to preživjeli zatočenik ovog koncetracionog mučilišta za Srbe, Dragiša Andrić, na osnovu čijeg svjedočenja su procesuirani počinioci zločina. Glavni egzekutori, kao i obično, izmakli su pravdi, ali je ruka Justicije stigla pojedince:

-Ja sam uspio da odbijem presudu, mada je presuda sramna, samo je jedan osuđen na tri godine zatvora i to komandir obezbjeđenja logora-kaže Andrić.

Smatra da je žrtvama ratne torture osim besplatne pravne pomoći i podrške, prijeko potrebna i psihosocijalna pomoć. Ne poznaju ih ni zakoni RS, što se mora pod hitno promijeniti, ističe Andrić, koji je i predsjednik Regionalnog udruženja logoraša iz Višegrada:

-Mi pod hitno trebamo donošenje Zakona o žrtvama ratnih tortura. Mi smo u ratu bili žrtve torture, zločina i zločinaca, a danas smo žrtve sistema. Nažalost, i psi lutalice su ušli u zakon, a logoraša nema- ističe Andrić.

Da bivši logoraši zaslužuju mnogo veću podršku čitavog društva, smatra i načelnik opštine Foča, Radisav Mašić, koji je učestvovao na skupu u Foči:

-Zbpog toga žto su oni živi svjedoci zločina i još oni jedini mogu da posvjedoče i kažu ko je to učinio, da pokušaju da pravda konačno dođe. Sve obaveze koje lokalne zajednice imaju prema logorašima trebalo bi da budu iste i kao prema borcima i ratnim vojnim invalidima i mi u Foči u budžetu planiramo dio sredstava kojima im pomažemo-rekao je Mašić.

Dok pravda ne dođe, preživjele logoraše kroz ovakve skupove, stručna lica upoznaju sa mogućnostima psiho-socijalne podrške kroz formiranje grupa za samopomoć.

-U pitanju su manje grupe, koje će se formirati ili pri Udruženju logoraša ili pri Centru za mentalno zdravlje višegradskog Doma zdravlja, da bi se okupili ljudi sa istom problematikom i na taj način iznosili svoje ratne traume i probleme i pokušavali da ih riješe. Cilj je njihova retraumatizacija i resocijalizacija-rekla je psiholog višegradskog Doma zdravlja, Gorica Tomić.

Regionalno udruženje logoraša Višegrad broji 170 članova iz Višegrada, Rudog, Čajniča, Foče, Novog Goražda i Kalinovika.