Promovisana poema „Zoran“ – poema o bolu i patnji majke Zoranove

U Centru za kulturu i informisanje sinoć je promovisana poema „Zoran“ autora Branimira Bata Radovića. Poema je sjećanje na pokojnog rođaka Zorana Popovića, koji je poginuo početkom proteklog rata, te sjećanje na sve boli ujne Natalije Mile Popović, majke Zoranove. Ovo je prvo Radovićevo literarno djelo, a na sinoćnoj promociji najavljeno je i izdavanje njegove druge knjige, zbirke pjesama „Igle“.

"Jesenas je, kaže, baš uz magle gadne, otišla u Pivu, na grob svoga sina, da poljubi ploču prije nego padne, nikoljdanski snijeg, goru uzme tmina"...

Stihove poeme „Zoran“ ne treba tumačiti, nego ih treba izgovarati kako bi se zajedno sa pjesnikom oslobodili životne tegobe i kako bismo utonili u carstvo poezije, riječi su iz recenzije poeme  autora Branimira Radovića.

Bol, tuga, žal, patnja...preovlađujuće su riječi u poemi „Zoran“ koja je posvećena majci Zoranovoj, Nataliji Mili Popović – ženi koja je sve boli privila na svoje rane poput ljekovite trave. Majka je u srpskoj istoriji najozareniji i najsvjetliji lik. Ona, iako nosi crninu i oplakuje grobove, zna starom rukom da umijesi podušni kolač, ali i da zapali svijeću i poljubi kamenu ploču.

Poslije 26 godina od smrti, Zoran Popović, poginuli borac na ratištu u Vukovaru, opet je sinoć okupio porodicu i rodbinu, ističe njegova sestra Božidarka Marković, rođena Popović. Žali za siromaštvom riječi kojim ne može da iskaže dubinu svojih osjećanja, ali Božidarka, sestra Zoranova, prisjeća se: „Sjetila sam se nadgrobne ploče Zoranove na kojoj piše „Ja vjerujem u vrijeme daleko, moju pjesmu ispjevaće neko“. Kada nam je Branimir poslao rukopis poeme, zaista je bilo teško čitati sve te stihove. Poema je prisjećanje našeg djetinjstva, Zoranovog života i naših života poslije njegove smrti, života majke Mile i što je najteže, poema je prisjećanje smrti Zoranove“, rekla je Markovićeva.

Poema „Zoran“ je nesvakidašnja knjiga, čudo Božije, posebno jer je autor u svojoj prvoj knjizi postigao punu zrelost, ističe recenzent Rade Lalović: „Bato Radović ima taj genetski materijal, tu Bogom danu moć za rimu, ritam i za jezik. Taj sudar sa hartijom rješava se na način da taj čudotvorni prasak proizvede ili ćutanje ili poeziju. Kod Bata je proizveo poeziju, na našu sreću“, kaže Lalović.

Branimir Radović se u poemi „Zoran“ prisjeća svog brata od ujaka, Zorana Popovića, njegove smrti, ali sve stihove, kako kaže posvećuje Zoranovoj majci, ujni Nataliji – Mili Popović, majci koja ljubi hladnu i jezovitu grobnu ploču, koja nariče za sinom, koja pati: „Poemu sam posvetio Zoranovoj majci, Nataliji Mili Popović, ali je Zoran bio nezaobilazan i morali smo ga pomenuti. Nisam htio da pričam puno o Zoranu to sam ostavio za neko drugo vrijeme. Bavio sam se ljudskim sudbinama i pokušao sam da napišem situaciju, kako živimo mi poslije njegove smrti, kako gledam svoju ujnu Milu Popović“, ističe Radović.

Radović je ovu poemu iskoristio da piše i o Pivskoj planini, o djetinjstvu provedenom u majčinom rodnom selu Nikovići, o vrletima podno gorostasnog Durmitora: „Čitava radnja se dešava na Pivskoj planini, i o tome sam pisao. Pisao sam o mojoj ujčevini, o Nikovićima i ostalim selima. Ima tu i tematike koja se odnosi na nostalgiju, o ugašenim ognjištima, o seoskoj kući koja imala svoj mali porodični muzej, sa starim slikama i uspomenama“, zaključuje Radović.

Izdavač ovog djela je Centar za kulturu i informisanje, a direktor Centra Vladimir Pantović navodi da je poema „Zoran“ značajno djelo za ovu ustanovu, i siguran je da će imati široku čitalačku publiku.

Brojna publika, koja je prisustvovala sinoćnoj promociji, sa nestrpljenjem očekuje novu Radovićevu knjigu, zbirku pjesama „Igle“, čije izdavanje je najavljeno do kraja godine, a recenzent poeme „Zoran“ Rade Lalović siguran je da će druga Radovićeva knjiga biti oslobođena tereta emocija ove vrste i samim tim, bolja sa stanovišta umjetnosti.

Na promociji poeme „Zoran“ o djelu su govorili recenzent Rade Lalović i u ime izdavača, direktor Centra za kulturu i informisanje Vladimir Pantović. Tokom promocije, stihove iz poeme su govorili učenici Srednje bogoslovske škole Sveti Petar Dabrobosanski, a učestovali su i narodni guslar Milorad Čančar Čaruga, te Branka Dragičević. Promociji su prisustvovali, pored publike iz Foče, brojni gosti i Radovićeva rodbina iz Podgorice, kao i prijatelji Zorana Popovića iz Norveške.