Počinju pripreme za Vaskršnji post
08.02.2017 | 00:00
Za pravoslavne vjernike ove sedmice počinju pripreme za Veliki post uoči Vaskrsa, koji se ove godine slavi 16. aprila. Ova sedmica se naziva sedmica iza nedjelje o mitaru i fariseju, trapava je, što znači da se srijeda i petak ne poste. Poredak službi pripremnih sedmica, kao i samog Velikog posta nalazi se u Posnom triodu. On počinje da se koristi od nedelje mitara i fariseja sve do Velike subote i obuhvata 70 dana. Pripremne nedjelje koje prethode Velikom postu su: Nedjelja o mitaru i fariseju, nedjelja i sedmica o bludnom sinu, nedjelja i sedmica mesopusna i nedjelja i sedmica siropusna. U pripremnim sedmicama Crkva svoje vjernike postepenim uzdržavanjem priprema za post. Poslije trapave sedmice, vjernici se ponovo iduće sedmice vraćaju na post srijede i petka, a onda poslije toga slijedi viši stepen pripremnog uzdržavanja – u mesopusnoj sedmici zabranjuje se jesti meso i jela od mesa. Nakon siropusne nedjelje, koja ove godine pada 26. februara, nastupa siropusna sedmica, kojom počinje Veliki post. Ove godine Veliki post trajaće od ponedjeljka, 27. februara do Velike subote 15. aprila. Priča o mitaru (cariniku) i fariseju Reče Gospod priču ovu: Dva čovjeka uđoše u hram da se mole Bogu, jedan farisej a drugi carinik. 11. Farisej stade i moljaše se u sebi ovako: Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabljivci, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj carinik. 12. Postim dvaput u sedmici; dajem desetak od svega što steknem. 13. A carinik izdaleka stajaše, i ne htjede ni očiju uzdignuti nebu, nego se bijaše u prsa svoja govoreći: Bože, milostiv budi meni grješnome! 14. Kažem vam, ovaj otide opravdan domu svome, a ne onaj. Jer svaki koji sebe uzvisuje poniziće se, a koji sebe ponizuje uzvisiće se.“
Vladika Nikolaj Velimirović ovako je tumačio ovu priču iz Jevanđelja:
Nisu mili Bogu gordeljivci, čije su oči neprestano upravljene k nebu, dok im je srce ispunjeno zemljom, nego smireni i krotki, čije su oči oborene k zemlji, dok im je srce ispunjeno nebom. Više voli Stvoritelj ljudi, da mu ljudi nabrajaju svoje grijehe, nego svoja dobra djela. Jer Bog je Ljekar, koji pritiče postelji svakoga od nas i pita: šta te boli? Mudar je čovjek onaj, koji iskoristi prisustvo ljekara i iskaže mu sve svoje bole i svu svoju nemoć, a malouman je onaj, koji skrivajući svoje bole i nemoći, pohvali se ljekaru svojim zdravljem. Kao da ljekar posjećuje ljude zbog zdravlja, a ne zbog bolesti! „Zlo je griješiti, govori mudri Zlatoust, no tu se da pomoći; ali griješiti i o tom ne govoriti, najveće je zlo, jer tu se ne da pomoći .
Tome nas uči i Gospod Isus pričom o cariniku i fariseju u današnjem jevanđelju. U jevanđelju se veli, da ovu priču Gospod kaza onima koji mišljahu za sebe da su pravednici a druge podništavahu. Zar ne spadaš i ti u ove, kojima je Gospod upravio ovu priču? Ne buntuj se, nego ispovijedi bolest svoju, zastidi se od nje i primi lijek, koji ti najbolji i najmilostiviji Ljekar nudi.
Dva čovjeka uđoše u crkvu, da se mole Bogu, jedan farisej a drugi carinik. Dva čovjeka, dva grešnika, sa tom razlikom, što farisej ne priznavaše sebe grešnikom, a carinik priznavaše. Farisej pripadaše najuvaženijoj klasi ljudi u tadašnjem društvu, a carinik najprezrenijoj.
Farisej stade i moljaše se u sebi ovako. Bože, hvalim te što ja nisam kao ostali ljudi – hajduci, nepravednici, preljubočinci, ili kao ovaj carinik. Postim dva put u nedelji; dajem desetak od svega što imam. Farisej je stao u vrh hrama, do samog oltara, prema običaju svih fariseja, da se guraju na prva mjesta. Da je farisej stao sasvim naprijed, vidi se iz docnijeg opisa, gdje se kaže, da carinik stajaše izdaleka. Tolika je gordost fariseja i samouvjerenost u svoju pravednost, to jest u svoje duhovno zdravlje, da on ne traži prvenstvo samo pred ljudima nego i pred Bogom, i ne traži ga samo na gozbi i zboru nego i na molitvi. Samo to jedno dovoljno je, da pokaže tešku ogoljelost fariseja od nepravde, i zatupjelost u nepravdi.
Bože, hvalim te što ja nisam kao ostali ljudi.
Ovako se usuđuje govoriti u crkvi u lice Boga jedan grešan čovjek! Šta je crkva nego mjesto sastanka bolesnika sa ljekarom. No ovaj farisej nije došao u crkvu kao zdrav, da se pohvali svojim zdravljem, nego kao teško oboljeli od nepravde, koji u zanosu bolesti ne osjeća više svoju bolest.
On u stvari ne hvali Boga zato što bi htio time da pripiše Bogu u zaslugu, što on nije kao ostali ljudi. Ne; riječi: Bože, hvalim te – nisu drugo, do jedna uzrečica jedan laskav pristup Bogu, da bi Bog izvolio saslušati njegova hvalisanja. Jer iz svega što je kazao, on ne hvali Boga ničim; naprotiv, on huli na Boga huleći na ostala Božja stvorenja.
A evo kako treba da se moli pravi molitvenik:
A carinik izdaleka stajaše, i ne šćaše očiju podignuti na nebo, nego bijaše prsi svoje govoreći: Bože milostiv budi meni grešnome. Izdaleka stajaše! Pravi molitvenik se ne gura naprijed, na prva mjesta u crkvi. Našto mu to? Bog ga vidi i u dnu crkve kao i u vrhu. Pravi molitvenik je uvijek pravi pokajnik. „Pokajanje čoveka praznik je za Boga“, veli sveti Jefrem Sirin. Izdaleka stajaše. On oseća svoje ništavilo pred Bogom i ispunjava se sav smirenjem pred veličanstvom Božjim.
Bože, milostiv budi meni grešnome! Ovim riječima rečeno je sve. Ti si, Bože, Ljekar a ja bolesnik. Ti jedini možeš izliječiti, i Tebi jedinom pripadam. Ti si Ljekar a milost Tvoja lijek. Rekavši: Bože, milostiv budi meni grešnome pokajnik kao da je rekao: Ljekaru, daj lijeka meni bolesnome! Niko u svijetu ne može me izliječiti osim Tebe, Bože.
Šta veli Gospod Isus na ovakvu molitvu? Kažem vam, reče, da ovaj otide opravdan kući svojoj a ne onaj. Kome to kaže Gospod? Svima vama, koji mislite za sebe, da ste pravednici. Carinik ode opravdan kući a ne farisej. Smireni ispovjednik svojih grijehova ode opravdan svojoj kući a ne oholi hvalisavac. Stidljivi pokajnik opravda se a ne bezočni i uobraženi gordeljivac. Ljekar se smilova i iscijeli bolesnika, koji priznade svoju bolest i potraži lijeka, a otpusti prazna onoga što dođe Ljekaru, da se pohvali svojim zdravljem.
Новинар: Радио
Преузимање дијелова текста или текста у цјелини је дозвољено, али уз обавезно навођење извора и уз постављање линка на www.radiofoca.com
