Ratni period u Foči ispričan u romanu "..A nije mi do smijeha"

Teška ratna vremena tema su mnogih, do sada, napisanih romana. Ona se  dugo pamte i nemoguće ih je izbrisati iz sjećanja. Da bi ih prebrodili i sačuvali fizičko i mentalno zdravlje, ljudi su prinuđeni da pronalaze komične situacije, pričaju o iskustvima koja su protkana dobrim namjerama, smijehom i prijateljskim odnosom. Potraga za kratkotrajnim trenucima sreće, vjera u prijateljstvo i bolju budućnost, krase likove romana „...A nije mi do smijeha“ autora Tatjane Vrećo, koji govori o ratnom periodu u Foči.

Iako knjiga nosi naslov „...A nije mi do smijeha“ opisuje ljudsku potrebu za komičnim momentima, za smijehom u teškim trenucima i onda  kada nam nije do smijeha, a ipak se smijemo, kaže autorka  Tatjana Vrećo.  Mladalačka ljubav prema pisanoj riječi pretočena je u ovoj, njenoj prvoj knjizi, a govori o ratnom periodu u Foči, o zamišljenim i stvarnim, ali  dobrim ljudima.

-„Radnja se dešava u Foči u ratnom periodu i smatram da će biti interesantna za fočansku publiku. Priča je o našim sugrađanima u vrlo turbulentnom periodu. Možda će se neki i prepoznati, biće im simpatično da otkriju sebe ili nekog bliskog u književnom djelu. Preporučujem je svima prije svega što knjiga govori o periodu gdje je vrlo teško biti čovjek. Njena suština je da budemo ljudi u teška  vremena. Ona je jedna pitka priča o dobroti. Glavni junak pokušava da to vrijeme prebrodi, tragajući za smijehom  i dobrotom“, kaže Tatjana.

Prva ideja za knjigu javila se 1997. godine, kada prvi put nakon rata autorka  dolazi u Foču. Susreti i razgovori o ratnim iskustvima sa prijateljima i rodbinom, tada su zapisani negdje duboko u njenom pamćenju i duši, da bi se nakon 20 godina pokrenula i rodila ideja da napiše knjigu.

-„Trebalo je praktično dobrih  20 godina da tu moju ideju pretočim u djelo. Prilikom povratka susretala sam se sa rodinom i prijateljima i slušala razgovore koji su mi bili interesanti o tome kako su doživjeli to vrijeme. To sam prvo ispričala u svojoj kratkoj priči, koju sam davne 1997. ostavila po strani. Prošle zime javila se potreba da napišem roman i to je samo izašlo iz mene. Postojala je ideja i osmišljeni su likovi i za samo tri mjeseca sve sam sklopila u cjelinu i nastalo je književno djelo“, kaže Tanja.

Ohrabrenje za izdavanje romana stiglo je od prijatelja,  a najveća podrška bila je stručna kritika i pozitivno mišljenje dekana Filozofskog fakulteta u Nišu, profesora Gorana Maksimovića, cijenjenog književnog kritičara.

„Njegov komentar bio je za mene jak vjetar u leđa i istinsko ohrabrenje da izdam roman, kaže autorka.

Tatjana Vrećo, djevojački Lugonjić, rođena je u Foči 1966.godine, gdje završava osnovnu i srednju školu. Na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu diplomirala je na Odsjeku  za žurnalistiku, kako bi se bavila poslom koji je privlačio od ranih školskih dana.

Zbog ratnih dešavanja, u jesen 1992.godine napušta svoj rodni grad i sa mužem i sinom odlazi u Beograd, a nakon izvjesnog perioda životni put odvešće je u Kanadu.

Prije rata, kao novinar zaposlena je na Radio Foči i kao dopisnik novinske Agencije Tanjug. U Beogradu radi na Radio S  i S-medija portalu, a za vrijeme boravka u Kanadi  diplomira na Koledžu primijenjenih umjetnosti,  Grafički dizajn za štampu i multimedije.

Knjiga  „... A nije mi do smijeha“ u 1000 primjeraka izdašla je u Beogradu, u izdanju izdavačkih kuća BUK i Akademska misao.

U prodaji će se naći u svim većim knjižarama na području Srbije i RS.  Knjiga se može kupiti i u Foči.