114. godina od osnivanja SPKD „Prosvjeta“, čuvara srpskog identiteta

Na današnji dan 1902. godine u Sarajevu je osnovano Srpsko-prosvjetno kulturno društvo „Prosvjeta“ s ciljem očuvanja kulture i identiteta srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Rad Prosvjete zabranjivan je u toku oba svjetska rata, a obnovljen je na Vidovdan 1990. od strane grupe intelektualaca predvođenim akademikom Vojislavom Maksimovićem.

,,Prosvjeta,, je nastala kao samonikla, autohtona klasična demokratska asocijacija dobronamjernih građana poklonika svoje nacionalne kulture i prosvjete. Osnovana je u Sarajevu 1902. godine u multikulturnom i multietničkom okruženju Austro-ugarske Monarhije i ubrzo je postala najznačajnije srpsko udruženje građana. Po svom značaju ,,Prosvjeta,, se duže vremena nalazila odmah iza Srpske Pravoslavne Crkve.

U vrijeme kada je osnovana, „Prosvjeta“ je bila jedna od malog broja  institucija koja je okupljala srpski narod i koja je čuvala srpsku tradiciju, vjeru, te afirmisala sve ono što je u srpskom narodu vrijedno, smatra predsjednik OO SPKD „Prosvjeta“ Foča Radisav Mašić: „Ona je prije svega afirmisala sve ono što se u srpskom narodu stvaralo i realizovalo, u duhovnom pogledu. U tom periodu, njen značaj je bio toliki da su kasnije okupatorske snage Austrije prvo zabranile rad Prosvjete pa onda pokušavale da srspki narod skrajnu sa političke scene zabranjujući srpski govor, ćirilicu a tako i srpskim piscima da se afirmišu“, kaže Mašić.

 „Prosvjeta“ se u vrijeme osnivanja znatno razlikovala od drugih kulturnih društava, jer su umjesto trgovaca i pripadnika bogatog sloja društva, primat u njenom osnivanju i radu preuzeli mladi akademski obrazovani ljudi, među kojima je i fočak, akademik doktor Risto Jeremić, ističe istoričar u Muzeju Stare Hercegovine Danko Mihajlović: „Za našu sredinu je značajno to što je jedan od osnivača Prosvjete bio fočak akademik Risto Jeremić. On je bio i predsjednik ovog Društva u periodu od 1903. do 1904. godine. Pored toga najznačajniju ulogu u obnavljanju rada prosvjete 1990. godine imao je naš sugrađanin akademik Vojislav Maskimović pa je tako Foča imala značajnu ulogu u ovom Društvu“, smatra Mihajlović.

Mašić smatra da je obnavljanje rada „Prosvjete“ 1990. godine bilo jedno od najznačajnijih događaja za srpski narod koji se desio u predratnim godinama. Obnavljanje rada ovog društva okupilo je na jednom mjestu akademike, doktore nauka, književnike, umjetnike. Nakon toga krenulo je osnivanje opštinskih odbora „Prosvjete“ u mnogim gradovima, a tako i u Foči: „Odbor u Foči radi uspješno više od 20 godina. Ono što je „Prosvjetu“ posebno afirmisalo jeste njena izdavačka djelatnost. Ona već ima i svoje „Kolo“ u kojem objavljuje najznačajnije pisce, ima i nagradu koju dodjeljuje, ima afirmisane akademike koji su kroz „Prosvjetu“ objavili mnoga svoja djela“.

Osnivajući svoje odbore po mnogim evropskim metropolama, „Prosvjeta“ je počela okupljati srpsku dijasporu, čuvajući na taj način srpsku tradiciju izvan granica matice: „Svuda gdje živi srpski narod ona treba da okupi ljude da se bave folklorom, njegovanjem izvornog stvaralaštva, duhovnošću, da njeguju ono što je tradicija u srpskom narodu. „Prosvjeta“ treba da afirmiše i pomaže one koji nešto stvaraju i da to na neki način promoviše. Sve to zajedno je velika zadaća za ovo Društvo“, zaključuje Mašić.

Istorija ovog kulturnog društva pokazuje da je SPKD ,,Prosvjeta,, ubjedljivo najbolje rezultate pokazala u periodu Austro-ugarske Monarhije (1902-1914.) kada je svoje finansiranje isključivo bazirala na članarini i dobročinstvu svojih članova.